Torta puslica

Torta Puslica je još jedno od slatkih obilježja moga djetinjstva. Danas to spominjem više u šali, ali dok sam bila dijete nije mi baš bilo do toga. Moje mama i sestra su doslovno bile zaljubljene u ovu tortu pa se pravila za svaku priliku. Čak i kad nije bila neka posebna prigoda Puslica je uvijek bila punopravni član nedjeljnog obiteljskog ručka. Mislim da ne trebam puno pričati kako je jedno vrijeme nisam mogla ni smisliti, vidjeti pa ni jesti. Ali prođe od tada jakoooo puno godina. Otišla sam studirati pa me nije bilo često kući. S vremenom sam se odselila još dalje i nisam tako često boravila kod mame.  A mama k’o mama, znala je da mi je Puslica zadnja na top listi najdražih torti pa je (kad bih došla kući) pripremala isključivo ono što ja volim.

Međutim, prije nekoliko mjeseci dok sam listala mamine recepte dođem i do njenog veličanstva – Puslice. U tom se trenutku nisam mogla sjetiti zašto je nisam pretjerano “cijenila”.  A zaboravila sam i njen okus. Nije mi preostalo ništa nego napraviti je. Prva izvedba je nastala uz maminu pomoć. Ajde neću lagati, mama je skoro sve odradila. 🙂 Ja kao da sam se potajno nadala da ću tako oživjeti i bezbrižne dane svoga djetinjstva. Dok je djetinjstvo dolazilo u sjećanjima, torta je doslovno oživjela – kao i sve njene čari. Čak sam se i ja u nju zaljubila. Valjda to tako ide s godinama. 😉Nećete vjerovati, radila sam je za svoj i mužev 30. rođendan (da, rođeni smo na isti dan, iste godine 😉 ). A evo krajnje je vrijeme i da recept podijelim s vama.